Djeca i gledanje u ekran/zaslon

Jedno od najčešćih pitanja koje dobivam uživo i online je što mislim o televiziji, mobitelu, kompjuteru, odnosno o ekranima i djeci. Istovremeno, to je prvo pitanje koje mi padne na pamet kada razmišljam o tome što moram zaista lijepo upakirati kada odgovaram. Neke osobe smatraju da sam preblaga po tom pitanju, druge da pretjerujem. Moje mišljenje jest da sam nekako u sredini. U nastavku vam želim prenijeti znanje koje imam o toj temi te se nadam da će vam ovaj tekst poslužiti kao odgovor na sva pitanja koja imate o djeci i ekranima.  


Prije nego što krenemo htjela bih naglasiti da ne budete prestrogi prema sebi bez obzira u kakvom je odnosu vaša obitelj s ekranima. Uvijek se možemo prilagoditi kada dobijemo nova saznanja i ja sam uvjerena da svi mi radimo najbolje što možemo u datom trenutku. Možda već znate i prakticirate sve što ću napisati u nastavku. To je odlično! Ako nije - isto super, u slučaju da vam ono što piše ima smisla, sada je dovoljno dobar trenutak kao i bilo koji drugi da idete u tom smjeru. Pa krenimo :)


Pod ekranima/zaslonima se misli na provođenje vremena s mobitelom, tabletom, televizijom, video igricama, kompjuterima i prenosivom tehnologijom poput 'pametnih' satova ili naočala.


U ovome ćemo se tekstu fokusirati na djecu do pete godine. Razlog tome je jer istraživanja pokazuju da su te godine ključne za njihov razvoj. U tom se periodu stvaraju navike i rutine koje utječu na fizičku spremnost, socijalno snalaženje te kognitivni, lingvistički i emocionalni razvoj. Kao i sve ostalo, tako i provođenje vremena pred ekranom može imati benefite za djecu do pete godine, ali može biti i suprotno. Da bi dobili maksimum iz ovog sredstva moramo znati kako rukovati zaslonima i kako ih iskoristiti u svoju korist. Sada ćemo proći oboje, a zatim na kraju dati specifične smjernice za upotrebu ekrana.


Djeca počinju dobivati sposobnost imitacije sa zaslona između 6og i 14og mjeseca, počinju pamtiti kraće fraze s otprilike 18 mjeseci, a razumjeti ono što vide na ekranu sa tek otprilike 2 godine. Međutim, istraživanja pokazuju da djeca imaju poteškoća sa shvaćanjem razlike i prenošenjem bilo čega što vide dvodimenzionalno u trodimenzionalni svijet. To bi značilo da za sada ne postoje rezultati koji bi ukazali na to da postoji bilo kakav stvaran benefit gledanja u ekran do druge godine. Do druge godine djecu vizualno privlače boje i pokreti koje vide na ekranu te imaju sposobnost 'površnog' imitiranja ili ponavljanja određenih fraza, ali to ne znači da ona mogu zaista razumjeti i 'dekodirati' što vide. To mogu u početnim fazama tek sa oko 18 mjeseci. 


Sa otprilike dvije godine kvalitetan pasivan sadržaj na ekranima (sadržaj kojeg djeca sama gledaju) može utjecati na povećanje socijalnih i lingvističkih sposobnosti. Ipak, naglašava se da se to preporučuje za djecu koja su nižeg socio-ekonomskog statusa te koja nemaju mogućnost drugih vrsta učenja.


Međutim, kvalitetan interaktivan sadržaj uz koji su odrasle osobe uključene može pomoći djeci starijoj od dvije godine da zapamte nešto više onoga što vide. Drugim riječima, ekrani mogu biti od pomoći pri razvoju lingvističkih sposobnosti u slučaju da se gleda i aktivno razgovara o gledanom sa odraslom osobom. Većina programa i aplikacija nisu napravljene za dualnu publiku (odraslu osobu i dijete). Uz to, važno je naglasiti da je to moguće, ali dijete ne može na takav način dobiti ni približno koliko živom, direktnom i dinamičnom interakcijom bez ekrana. Sve sposobnosti poput zaključivanja, rješavanja zadataka, kontrole, emocionalne regulacije, kreativnosti, fleksibilnosti se najbolje uče kroz živu igru i interakcije sa drugima.


Svemu ovome postoje iznimke koje su primjenjive na određene situacije. Novija istraživanja pokazuju da djeca mogu učiti riječi tijekom video poziva sa odraslom osobom koja im odgovara. Druga su opcija interaktivne aplikacije gdje biraju određene odgovore. Što se tiče aplikacija važno je naglasiti da im je često velik izazov te riječi koristiti u svakodnevnom životu. Uz to, za eksperimente koji su to pokazali korištene su posebno osmišljene aplikacije koje, koliko znam, još nisu dostupne javnosti. 


Od dvije godine na gore određene aplikacije mogu imati benefite ako su korištene u određenim situacijama s jasnim ciljem. Tako određene aplikacije koje potiču djecu na fizičku aktivnost i imitaciju mogu kratkoročno pomoći pri fizičkoj aktivnosti. Primjer toga su zabavne, dobno primjerene aplikacije za kretanje poput yoge, plesa ili vježbanja. Uz to, određenje aplikacije za istraživanje u stvarnom životu mogu povećati fizičku aktivnost izvan kuće. To je zato jer povezuju iskustvo na ekranu sa stvarnim životom, potiču na angažman i  igru imaginacije. 


Osim u navedenim situacijama gdje se mogu utvrditi benefiti ekrana istraživanja u pravilu pokazuju suprotno. Za početak, utvrđena je povezanost pretjeranog gledanja u ekrane (kasnije ćemo detaljnije o tome što je preporučeno, a što previše) sa pretilošću i manjkom fizičke aktivnosti.


Prisutnost televizije, kompjutera ili mobitela u sobi gdje se dijete uspavljuje ili spava, najčešće spavaćoj sobi povezana je s manje minuta sna. Čak i novorođenčad pokazuje značajno manje trajanje sna u slučaju da je izložena ekranima prije spavanja. Razlog tome su sadržaj koji uzbuđuje i supresija endogenog melatonina koji je ključan za san. Drugi je razlog tzv. 'plava svjetlost' koju zasloni emitiraju. 


Uz to, istraživanja sve više pokazuju povezanost pretjeranog gledanja televizije sa kognitivnim, lingvističkim i socijalno/emocionalnim kašnjenjem. Od kognitivnih sposobnosti posebno se ističu kašnjenja kod kratkotrajnog pamćenja, ranih sposobnosti čitanja te matematičkih i lingvističkih. Može doći i do nesposobnosti razlikovanja svakodnevnog života od onoga sa ekrana.


Danas sve češće čujem kako djeca nemaju dobar fokus kada krenu u školu. Dobar dio razloga zašto je to tako je upravo pretjerana izloženost ekranima. Fokus je temelj za daljnji razvoj i smatra se jednim od glavnih elemenata kojim se može predvidjeti daljnji uspjeh u školi. Izlaganje zaslonima ometa zdrav razvoj fokusa, odnosno koncentracije, jer je dijete zabavljeno sadržajem koji nije realan u svakodnevnom životu. Stoga dolazi do poteškoća sa fokusom kada ekran nije prisutan. 


Ovdje je važno razgovarati i o digitalnim, odnosno e-knjigama, koje se ne preporučuju za djecu mlađu od 3 godina. Naime, istraživanja pokazuju da zvučni efekti i animacije mogu narušiti razumijevanje sadržaja i redoslijeda. Također, bez obzira kakve one bile, ne uključuju okretanje stranica i ne mogu pružiti isto senzorijalno iskustvo poput prave knjige. 


Roditelji i ekrani

Osim izloženosti djece važno je uzeti u obzir odnos roditelja i ekrana koji ima velik utjecaj na djecu. Odrasle osobe koje koriste ili gledaju u ekrane dok su s djecom imaju manje verbalnih i neverbalnih interakcija sa djecom. Takve interakcije su ključne za razvijanje lingvističkih, kognitivnih i sposobnosti samoregulacije. Jedno je istraživanje čak pokazalo manje interakcije i više sukoba među djecom i odraslim osobama kada odrasle osobe koriste mobitel. 


U nedavnoj studiji promatrale su se interakcije roditelja s djecom ovisno o korištenju mobitela. Studija je pokazala da su djeca čiji su roditelji više bili na mobitelu pokazivala znakove ljutnje, više se bacala po podu i trudila dobiti pažnju roditelja na bilo koji način te je to vodilo negativnim interakcijama među roditeljima i djecom.


Sve skupa, istraživanja pokazuju da je veće korištenje ekrana od roditelja snažno povezano sa nižom stimulacijom djece kod kuće i manje roditeljskog rada s djecom. Koliko roditelji koriste mobitele veći je indikator toga koliko su involvirani sa djecom nego kojeg su roditelji socioekonomskog statusa! Bez obzira koliko dijete ima godina, ono se nikada ne bi trebalo natjecati s ekranom za pažnju roditelja.


Još jedan element koji je važno uzeti u obzir je televizija u pozadini. Nje često nismo svijesni, ali preveliko izlaganje može negativno utjecati na fokus, kognitivni razvoj te izvršne funkcije koje bi trebale omogućiti izvršavanje akcija prema cilju koji imamo. Uz to, televizor u pozadini je prikazan kao faktor koji smanjuje kvalitetu igre djece i roditelja te ometa samostalnu igru. Premda se može činiti da dijete ima fokus usprkos televiziji koja je u pozadini u stvarnosti bi on bio puno bolji da nema uključenih zaslona u pozadini. Istraživanja kontinuirano pokazuju da je taj fokus manji, da djeca češće prekidaju radnje te da su interakcije djece i odraslih manje kvalitetne u slučaju televizora koji radi čak i kad se ne gleda u njega. 


Nakon što smo razgovarali o benefitima i rizicima zaslona možemo prijeći na konkretne savjete KOLIKO, KADA, ŠTO i KAKO gledati. 


Postavljanje granica koje su dolje navedene lakše je dok su djeca mlađa i dok ih se pridržava cijela obitelj, no može se s njima krenuti u bilo kojoj dobi. 


KOLIKO

U preporučeni period spadaju svi ekrani zajedno.


Gledanje u ekran za djecu mlađu od 18 mjeseci nije preporučeno.


Za djecu između 18 i 24 mjeseca preporučuje se vrlo kratko upoznavanje djece s ekranima do pola sata.


Za djecu između 2 i 5 godina preporučuje se maksimalno 1h gledanja u ekran dnevno, gledanje u ekran preko 2 sata dnevno smatra se pretjeranim gledanjem u zaslon i nosi ranije opisane rizike.


Rizici za korištenje zaslona više od preporučenog prethodno su navedeni.



KADA 

Preporučuje se da se ekrani izbjegavanju što je više moguće

  • kod jedenja obroka

  • minimalno jedan sat prije spavanja

  • tijekom obiteljskih druženja

  • u javnosti (dosada je odlična za učenje i razvijanje sposobnosti)

  • da se dijete smiruje (osim u izvanrednim situacijama poput u bolnici ili u avionu, kontinuirano smirivanje djeteta sa ekranima može dovesti do nesposobnosti djeteta da regulira svoje emocije)


Ako se odlučite za to, gledanje u ekran se preporučuje u dogovoreno vrijeme sa svrhom. To može biti, primjerice, svaki dan u isto vrijeme i otprilike isti vremeni period ili gledanje filma/ dokumentarca jedno popodne u tjednu. 


Imati zadano vrijeme i period gledanja u zaslon važno je za uspijevanje regulacije koliko, kada, što i kako se gleda. U slučaju izostajanja rutine dijete se u pravilu neće htjeti maknuti od ekrana i to će predstavljati kontinuirani izazov. Uz to, ako ne postoje jasno definirane granice korištenja medija postoji veća opasnost da će dijete samo pokušati uključiti zaslon i gledati nešto. 


Dobar primjer je emisija za djecu 'Školski sat' koja je svaki dan u otprilike isto vrijeme te traje približno isto, a nakon nje više nije program za djecu. Ta je emisija dobra jer otvara prostor za razgovor, može se gledati zajedno, a ako je potrebno dijete je povremeno može i samo pogledati gdje poslije može pokušati prepričati što je viđeno. Ako se postavi pravilo da se stavi dan kad se gleda ta emisija i nakon nje se televizija gasi dijete će točno znati kada je TV uključen i koliko. Također, obzirom da traje oko pola sata ostaje još pola sata za, primjerice, korištenje određene aplikacije na mobitelu poput igrice ili vježbanja. To nas dovodi do konkretnih primjera što gledati. 


ŠTO 

Gledati

  • Kvalitetan sadržaj - imajte na umu da za većinu sadržaja koji se promoviraju kao edukativni nema istraživanja koja to potkrepljuju
  • Sa specifičnim edukacijskim ciljem (primjerice dokumentarci za djecu, edukativne emisije za djecu kao 'Školski sat')
  • Video chat (npr. Skype)
  • Zabavne i dobno prikladne aplikacije za pokret (yogu, ples ili vježbanje)
  • Skinuti programi ili programi na CD-u (smanjuju mogućnost prelaska na sljedeće i jasno je kada je program završio)
  • Aplikacija na mobitelu koja je potvrđena jest: ABC Starfall za djecu iznad 3 godine (radi na učenju engleske abecede, nije prestimulirajuća te uključuje djecu jer moraju odgovarati)

Ne gledati

  • Sadržaj koji je brz, peviše stimulirajuć (sa puno zvukova, zvona, zviždanja...)
  • Programe sa nasilnim sadržajem
  • Programe sa reklamama
  • Programe sa diskriminirajućim sadržajima
  • Youtube (prevelik izazov za kontroliranje)
  • Aplikacije, igre i programe koji nisu provjereni. Jesu li prikladni za dob vašeg djeteta i kako su ocijenjeni možete provjeriti na stranici Common Sence Media.



KAKO 

Predlaže se da se

  • sadržaj gleda sa djecom i da im se pomaže da ga aktivno shvate

  • sadržaj nadgleda i da se aplikacije provjere prije nego ih dijete koristi

  • pita dijete što misli o tome što gleda

  • pomogne djeci da prepoznaju i propitkuju poruke koje dobivaju

  • djeci ne dopušta da sama išta skidaju, istražuju ili gledaju

  • mediji promatraju kao bilo koji drugi okoliš u koji je dijete uključeno poput parka ili igraonica (poput tih prostora i ovaj otvara mogućnost svim iskustvima, od igre, učenja, zlostavljanja i tako dalje..)

  • ne dijele osobni podaci i slike


Preporučuje se

  • zajedničko gledanje (otvara prostor za interakciju i diskusiju)

  • zajedničko igranje igrica ili aplikacija za odrasle i djecu (radite na odnosu, odrasli više upoznaju dijete)


Važno je svjesno pokazati da je interakcija uživo prioritet i isključiti sve ekrane kad se aktivno ne koriste.


Važno je stvoriti prostore i vrijeme bez tehnologije bilo koje vrste.


Zaključno, ako se koriste promišljeno ekrani mogu biti od koristi u radu s djecom i pomoći da djeca postanu najbolje verzije sebe. Međutim, ako se koriste previše ili bez obraćanja pažnje na neke ključne elemente mogu biti opasnost daljnjem razvoju.


Ako ste sve ovo pročitali i ne znate od kuda krenuti ovo su neke od smjernica.

- razmislite kada, kako i zašto koristite ekrane i kada bi vam oni zaista koristili (u nastavku

       vodič kako to postići)

- pomognite djeci da prepoznaju i propitkuju što vide

- zapamtite da ekrani mogu i trebaju biti prilika za učenje

- zapamtite da za sada nema dokaza koji bi upućivali da postoje benefiti za upoznavanje djece s 

     ekranima prije 18 mjeseci



Pitanja koja si možete postaviti da bi vam ekrani maksimalno koristili:

1. Koje su vrste ekrana u vašem domu (npr. TV, tablet, računalo, smartphone)? Koje vaše dijete koristi?

2. Je li gledanje televizije ili programa/ filmova na drugim uređajima zajednička obiteljska aktivnost i uobičajen način opuštanja? Koliko često se u pozadini prikazuje zaslon ako ga se aktivno ne gleda?

3.  Koristi li netko u obitelji zaslone tijekom obroka?

4. Što gledate sa svojim djetetom? Što vaše dijete gleda samo?

5. Potičete li ili obeshrabrujete razgovor s djetetom dok koristite ekrane?
6.  Jeste li ikada gledali programe za odrasle/ komercijalne programe s djetetom?

7. Da li vaše dijete koristi ekrane dok obavljate kućne poslove? Često? Ponekad?
8.  Postoje li u programu dnevnog boravka vašeg djeteta aktivnosti na zaslonu? Znate li koliko se koristi?

9. Koristi li vaše dijete bilo koju vrstu zaslona prije spavanja? Koliko dugo prije spavanja? Ima li TV ili računalo u spavaćoj sobi vašeg djeteta? Uzima li vaše dijete mobilne uređaje u spavaću sobu?

10. Ima li vaša obitelj pravila ili smjernice za korištenje zaslona koje svi razumiju i dijele


                                                                                                                      Canadian Paediatric Society



U slučaju da želite pomoći drugim obiteljima sa ovim saznanjima možete :

  • im ukazati na važnost organizacije i svrhe gledanja u zaslon

  • educirati ih o važnosti aktivnih, strukturiranih aktivnosti i igre uživo za razvijanje jezika, kognitivnih i socioekonomski sposobnosti

  • ne poticati gledanje u ekrane prije 18 mjeseci osim video poziva

  • izbjegavati korištenje mobitela kada ste s njima


U slučaju da želite konkretne preporuke za daljnje čitanje ovo su neki od recentnih znanstvenih tekstova koje bih predložila:

  1. Taking Another Look at Screen Time for Young Children, Martha K. Swartz (2017)

  2. Screen time and young children: Promoting health and development in a digital world, Canadian Paediatric Society (2017)

  3. Media and Young Minds, American Academy of Pediatrics (2016)

  4. Maternal mobile device use during a structured parent-child interaction task, Jenny Radesky, MDa, Alison L. Miller, PhDb,c, Katherine L. Rosenblum, PhDb,d, Danielle Appugliesee, Niko Kaciroti, PhDb,f, and Julie C. Lumeng, MDb,g,h (2015)

  5. Young Children and Screen Time: It is Time to Consider Healthy Bodies as well as Healthy Minds, Leon M. Striker and Erin K. Howie (2016)


Nadam se da vam je ovaj tekst služio i za kraj, kao i uvijek, ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja uvijek mi se možete obratiti :D